PREVENCIJA I LIJEČENJE
Različita su ispitivanja pokazala kako više od 60- 75% svih glazbenika-estradnih umjetnika, bilo studenata bilo profesionalaca, svira s ozljedama koje može pratiti bol.Dakle, znatan je rizik povezan uz sviranje. Instrumenti koji zahtijevaju stalno ponavljanje istih radnji su najopasniji, poput glasovira i gudačkih-žičanih instrumenata. Poznato je da su obje ruke, posebice mali zglobovi šake, najosjetljiviji kod pijanista, a da je lijevo rame najugroženije kod violinista sa mogućom asimetrijom lica i vrata, a desno rame kod čelista. Kod basista je poznata bolna osjetljivost kralježnice . Neobično je važna spoznaja da su kod glazbenica ozljede češće, a to je vezano uz kompleksnije promjene u životu žene – od hormonalnih do češće fizičkih predispozicija. Nema instrumenta koji zasigurno štiti od ozljede, pa se primjerice, kod 33% ispitanih trubača javljaju koštano-mišićne boli. Ugađanje instrumenata je posebna tehnika koja također može izazvati specifične ozljede. Najpoznatiji su problemi s harfom(harfistički prsti). Jako su važni uvjeti u kojima se svira,odnosno mikroklima: temperatura, vlažnost, položaj sjedenja i osvjetljenje!Fizička kondicija glazbenika, jedan od ključnih čimbenika, kojem se ne pridaje dovoljno važnosti. Prema tome, uz vježbanje s instrumentom, valja vježbati cijelo tijelo radi podizanja tjelesne forme. Jasno, i to treba odraditi individualno,prema spolu, dobi i tjelesnoj kondiciji glazbenika. Zagrijavanje prije nastupa je jedno od najvažnijih pravila u sprečavanju ozljeda. S druge strane, pretreniranost i prejaki mišići kod većine instrumentalista mogu samo otežavati sviranje! To je pitanje tjelesne ravnoteže. Prema tome valja trenirati izdržljivost i fleksibilnost, a manje snagu! Neki se problemi ipak ne mogu prevladati i pokušavati mijenjati “majku prirodu” , pa se treba prilagoditi vlastitim psihofizičkim predispozicijama pri odabiru instrumenta. Postoje stanja kod kojih, nažalost, lakše dolazi do ozljeda, a tu je psihički i fizički stres(strah od pozornice). Također, ne poklanja se dovoljno pažnje opuštanju i zagrijavanju prije sviranja. Važno je istaknuti kako su glazbenici uz specifične probleme, vezane uz glazbu-estradu, podložni problemima i bolestima kao i ostali ljudi, s time da njihova profesija te teškoće pogoršava. Postoje tri glavne kategorije medicinskih problema koštano-mišićnog sustava, od kojih je najčešća vezana uz bolne sindrome prenaprezanja, uglavnom zglobova i mišića(sindrom lijenog prsta,De Quervainova bolest,sindrom bolnih ramena,leđa,podbradak gudača itd.). Druga kategorija su poremećaji vezani uz pritisak na živce i oštećenja živaca(sindromi kompresije živaca-lakatni i karpalni tunel). Treća kategorija su neuromišićni poremećaji koji su većinom bezbolni, a riječ je o profesionalnom grčenju muskulature, uslijed smanjenja kontrole pokretanja pojedinih grupa mišića – to su fokaln distonije. Prve su dvije kategorije ozljeda česte i u sportskoj medicini, pa je i dijagnoza i liječenje slično. Niti jedan od tih problema nije hitan s medicinskog gledišta, ali stalna potreba trajnog , vrlo finog i preciznog mišićnog rada kod glazbenika može prouzročiti još veće tegobe. Općenito, ne treba žuriti s mogućim operativnim rješenjem tegoba, jer se pravilnom upotrebom drugih neoperativno-konzervativnih metoda može mnogo postići.Najbolja se pokazala kombinirana fiziokineziterapija uz naglasak na manualnim metodama(active release treatment)!Nakon bilo kojeg zahvata, pravilna je rehabilitacija jedan od glavnih čimbenika uspješnog povratka sviranju profesionalnog glazbenika. Neke od primjenjivanih metoda, poput dugotrajnog mirovanja do prestanka bolova, u većini su slučajeva kontraproduktivne, jer glazbeniku kao i sportašu ne odgovara dugotrajnije udaljavanje od posla-treninga, a to može izazvati i teške depresivne sindrome. Prema tome, aktivan pristup problemu i multidisciplinarnost preduvjeti su uspješnosti u rješavanju ozljeda kod glazbenika-instrumentalista.