Stručnjak je osoba koja izbjegava sitne pogreške dok srlja u golemu zabludu.
Prošlo je puno godina od kada smo prvi put pročitali ili pažljivo slušali nas desetak na stručnom seminaru o prehrani sportaša, dok su ostali u velikoj većini pridržavali šank smijući se ovoj štreberskoj manjini. To bi bilo sve jako beznačajno da se ti isti šankeri po povratku u svoje rukometne sredine ne prihvaćaju rada sa mladim ljudima u razvoju.
Možda bi trebalo stati sa pisanjem, otići na internet tražilicu i utipkati pojam prehrana rukometaša i to je to. Ipak, ne. Treba napisati na ovu temu ne kako bi se čovjek ispraznio nakon teškog dana ili zadovoljio svoj ego, već kako bi neki kolege čitajući pronašli sebe, pa u budućnosti promijenili nešto u svom radu, jer misle da sve znaju, a u stvari su krhka znanja.
Ne usuđujem se ulaziti u znastvene i stručne analize nutricionista, ali svakako bi bilo dobro ponoviti osnovne značajke aerobne i anaerobne potrošnje energije, kako bi preko toga došli do zaključka što savjetovati igračima i roditeljima za dobru prehranu. Pretpostavljajući da taj roditelj ima od čega kupiti kvalitetnu hranu za svoje mladunče ili možda vremena da mu pripremi kvalitetan obrok. Za školslu marendu-gablec, zgodnije je dati novce za nešto što sigurno nije zdravo za našeg sportaša, nego kući pripremiti dobar sendvič, zamotati jabuku, naranču, bananu, umjeto čokoladne banane spremiti u torbu energetsku pločicu od žitarica i sl. Možda bi konačno netko mogao reći kada jesti voće: prije ili poslije obroka? Ne piti hladnu vodu odmah iza ručka, možda bolje piti mlaku vodu. Ne ići u školu bez doručka i sl.
Možda bi treneri osim napominjanja tko kasni sa članarinom, ponekad mogli napomenuti roditelju ili igraču što bi bilo dobro preskočiti u prehrani, a što bi bilo dobro uvesti. U svakom slučaju prva i osnovna stvar je trener sa svojim primjerom zdrava života, gdje se pretpostavlja da dotični ne puši, a pogotovo ne pred mladima, da je viđen u prirodi, na biciklu, u šetnji, da nije viđen u kafiću i pečenjarnici brze hrane. Možda bi trebalo zabraniti nošenje punih ruksaka čipsa i grickalica na putovanja, kao i gazirana pića, i popričati malo o dijabetesu s roditeljima i djecom. Preporučiti raznoliku prehranu bogatu proteinima, ugljikohidratima, mastima, vodom, vitaminima, mineralima. Moža umožiti skoro viđen dokumentarac o najpopularnijem gaziranom piću u nerazvijenim zemljama, gdje ga djeci daju umjesto vode.
Vratimo se puno godina u naše djetinjstvo i početke rukometnog igranja ili bolje rukometnog treniranja. Sjećam se da su se mnogi treneri mijenjali, ali se ne mogu sjetiti da nam je netko ljeti pravio stanku za napiti se vode. Sada se to promijenilo, i to je dobro, ali mora li biti voda određene marke koja je pola godine bila uskladištena u plastici, neki energetski napitak poznata slogana, ili to može biti obična voda. Svi smo mi sigurno napomenuli da se 1,5 sata prije treninga ili utakmice ne unosi hrana, a opet smo svjedoci povraćanja i neugodnosti, jer roditelji ne poštuju savjete ili jednostavno dugo rade, pa ne stižu na vrijeme pripremiti obrok. Kako upotrijebiti jocker zvani Popay, jer sadašnje mlade generacije ne gledaju tu vrstu 2D crtanog filma, za njih je možda bolje snimiti Popay 3D pa možda ga netko i pogleda, kako bi im mogli preporučiti povrće bogato željezom.
Svjedok sam prepoznavanja nedostatka željeza kod mladića u razvoju pod punim opterećenjem na treningu, a roditelji to nisu nikad primjetili, pa kad su se malo educirali, bili su zahvalni treneru.
Svjedok sam nagrađivanja za dobru igru na turniru sa slasnim komadom podgrijane jučerašnje pizze s puno davno otvorenog smrdljivog kechupa.
Svjedok sam ismijavanja za nošenje sendviča kućne izrade sa svježim, doma ispečenim kruhom.
Svjedok sam odbijanja jedenja toplih, kuhanih obroka na putovanjima, pa sam se često pitao što ti isti jedu doma.
Svjedok sam preporuka o konzumiranju kravljeg mlijeka, a s druge strane nisam siguran što bi mislio o toj obojanoj vodi u bijelo.
Svjedok sam kruhova punih aditiva.
Svjedok sam salama i takozvanog smeća šunka za pizzu.
Svjedok sam ne shvaćanja pretjeranog soljenja hrane.
Svjedok sam pretjeranog zaslađivanja hrane.
Svjedok sam mesa iz uvoza na akcijama.
Svjedok sam trovanja otrovima u poljoprivredi.
Svjedok sam praznih igrališta obasjanih suncem u vrijeme školskih praznika, na jugu Hrvatske.
Svjedok sam ismijavanja kada se tenisice za trening donesu u torbi. Ispričavam se ovo nije prehrana, ovo je ono par sati nakon hranjenja.
Svjedok sam……. ali ne znam u kojem postupku !?
Pitam se kako ovo sve promijeniti i natjerati ljude na normalan život, ako je to uopće moguće.
Ili se možda bolje pitati što se prije zamrzne: vruća ili hladna voda?
Nije teško dovesti konja na pojilo, ali postići da pliva leđno, e to je već nešto.
Nikica Batinović
IZ KNJIGE “RUKOMETNI ODGOJ“, informacije na rukometniodgoj@gmail.com